Mnogi postavljaju pitanje: Mogu li nas naši bližnji vidjeti s neba? Što kaže Biblija?

Abrahamovo krilo

Židovi su nekad učili o nebu kao Abrahamovu krilu, mjestu utjehe u Podzemlju. Ponekad su ga nazivali rajem, stoga su Židovi vjerovali u život poslije smrti, iako neke židovske sekte nisu. Uzmimo na primjer saduceje. Oni nisu vjerovali u anđele, čuda ili život poslije smrti, zato su bili „tužni, vidite“. Ta mi fraza samo pomaže da zapamtim tko jest, a tko nije vjerovao u život nakon smrti. Znamo da su farizeji i mnogi drugi Židovi vjerovali. Psalmi često govore o životu poslije smrti, pa čak je i Job znao da će nakon smrti ponovno uskrsnuti i vidjeti svog Otkupitelja u tijelu (Job 19,25).

U priči o Lazaru i bogatom čovjeku, čitamo da bogataš nije mogao prijeći na Abrahamovu stranu, niti se mogao vratiti i upozoriti svoju obitelj, jer je „uza sve to, između nas i vas velik je ponor postavljen, tako da oni koji bi htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni oni odatle ne mogu k nama prelaziti“ (Luka 16,26). Bogati čovjek nije imao pristup Abrahamovu krilu (raju) ili svojoj obitelji, tako da su oni koji umru u nevjeri trajno odsječeni od svoje obitelji.

Nakon smrti

Kao što sam napisao, raj se ponekad naziva židovskim nebom ili Abrahamovim krilom. Abrahamovo krilo obećalo je mir i obilje. Na sam dan Isusovog raspeća, jedan je od kradljivaca na križu povikao: „Sjeti me se, Gospodine, kada dođeš u kraljevstvo svoje“(Luka 23,42). A Isusova je neposredna reakcija bila: „Zaista, kažem ti, danas ćeš sa mnom biti u raju“ (Luka 23,43). To znači da u trenutku kada je lopov na križu umro, bio je s Isusom u raju! Zbog toga se pitam je li lopov ikad susreo Lazara, koji je također bio u Abrahamovu krilu?

U Knjizi o Samuelu čitamo o tome kako su kralj David i njegova žena Bat-Šeba izgubili dijete. David je zasigurno znao da se dijete ne može vratiti k njemu, čak ni molitvom, jer je dijete mrtvo. Ali David je znao da će ponovno vidjeti svoje dijete… ne ovdje na zemlji, već u kraljevstvu. David je rekao: „Ali sada, kad je umrlo, zašto da ja postim? Mogu li ga više vratiti? Ja ću otići k njemu, ali ono se k meni neće vratiti“ (2. Sam 12,23). Dijete zapravo nije otišlo, već je samo bilo odsutno iz svoga tijela, a sada je David ponovno sjedinjen sa svojim djetetom. Dakle, odsutan iz našeg tijela znači biti prisutan kod Gospodina (2. Kor 5,8).

Oblak svjedoka

Jedan od glavnih razloga zašto ljudi vjeruju da nas naši bližnji mogu vidjeti s neba jest jedan stih u poslanici Hebrejima (12,1). Čini se da je poslanica Hebrejima napisana isključivo židovskim kršćanima, pa je autor usko fokusiran na židovske obraćenike. Autor upravo prolazi kroz tzv. „Dvoranu vjere“ koja navodi neke od junaka i heroina vjere (Heb 11) i zato Hebrejima 12 započinje riječju „Zato“. „Zato“ postoji iz dobrog razloga. Riječ je o starozavjetnim svetima koji su zadržali vjeru i pretrpjeli patnju, a živjeli u poslušnosti (iako ne savršenoj). Zbog toga autor Hebrejima (Pavao?) započinje poglavlje: „Zato i mi, okruženi tolikim oblakom svjedoka, odložimo svaki teret i grijeh koji nas sputava te postojano trčimo u boj koji je pred nama“ (Heb 12,1).

Pa tko su onda ti svjedoci? Znamo da su to svi starozavjetni sveci, ali uključuje li to i naše preminule ljubljene? Vrlo vjerojatno, jer oni koji umru u vjeri prisutni su kod Gospodina, stoga su se pridružili tom „oblaku svjedoka“. No, ne kaže da svjedoče onome što radimo ovdje na zemlji. Ne postoji nijedan stih iz Biblije koji ukazuje da možemo vidjeti našu obitelj s neba ili pak iz pakla ili oni mogu vidjeti nas ovdje na zemlji. Autor ne kaže da nas svi ti preminuli sveci gledaju, već da su ti sveci naši svjedoci da nastavimo trčati, odlažući grijehe koji nas sputavaju i „postojano trčimo u boj koji je pred nama“ baš kao i oni.

Naš fokus

Autor Hebrejima ne kaže da nas svjedoci gledaju. To nije njegova poanta. Osim toga, Biblija nigdje to ne govori. Ono što autor kaže jest da budući da smo okruženi tolikim pobožnim primjerima ili svjedocima, moramo slijediti njihov primjer. Poanta je da trebamo „uprijeti pogled u začetnika i dovršitelja vjere, Isusa, koji umjesto radosti što je stajala pred njim podnese križ, prezrevši sramotu, te sjede zdesna prijestolju Božjemu“ (Heb 12,2). Ako išta, svjedoci nam pomažu da „odložimo svaki teret i grijeh koji nas sputava“ (Heb 12,1), ali da pazimo i usredotočimo se na Krista (Heb 12,1).

Imamo publiku, ali to nije Mojsije, ni David, ni vaša pokojna tetka Marta; to je samo Bog koji vidi s neba. Zapravo, On čak može vidjeti u ljudsko srce (1. Sam 16,7). Mrzim pomisao da me moja preminula majka, ljubljena svetica, promatra s neba, i vidi svaki put kad sagriješim. Vjerujem da Bog gleda i dolazi dan kad ću se i ja pridružiti oblaku svjedoka, ali bit ću prezauzet štovanjem i služenjem Isusu da primjećujem išta na zemlji. Osim toga, Biblija mi ne daje nikakve dokaze da ću moći vidjeti sve svoje voljene s neba.

Zaključak

Budući da nema dokaza da nas naši voljeni mogu vidjeti nakon što umru u vjeri, važno je napomenuti da nas ni one obitelji i prijatelji koji su umrli bez Krista ne mogu vidjeti. Znam da to boli, ali bi nas trebalo prisiliti da češće dijelimo Krista s onima koji su još živi. Bogati čovjek je želio ponovno vidjeti svoju obitelj kako bi ih upozorio, ali nije bilo moguće da napusti svoje mjesto ili se vrati svojoj obitelji. Bilo je to jednosmjerno putovanje, bez mogućnosti napuštanja tog mjesta muke, a ostali će isto završiti na tom mjestu ako se ne pokaju i povjeruju u Isusa Krista. Danas je dan spasenja, što znači da još uvijek ima vremena za pouzdanje u Krista, ali predugo čekanje i odbijanje da čujete Njegov glas samo će vam još više otvrdnuti srce (2. Kor 6,2; Heb 3,15). A ako predugo čekate, danas će proći i sud može doći već sutra ili poslije smrti (Heb 9,27). Molim se da vam se to ne dogodi.

Autor: Jack Wellman; Prijevod: Vesna L.; Izvor: Whatchristianswanttoknow.com

Komentari

Pratite nas na FB!

Lajkujte Ženskicu!
X Zatvori