Dok sam čekala na blagajni u trgovini, vidjela sam dječaka koji je poskakivao dok je uzimao slatkiše s police kod blagajne i vraćao ih na druga mjesta. Njegova majka je bila na rubu živaca.

Uzela mu je slatkiše i vratila ih na pravo mjesto na polici, tada ga je pogledala, stisnula zube i glasno ga ukorila ne mareći tko će ju čuti. Njezine su riječi prošle cijelom trgovinom, kao i djetetov plač.

Voljela bih reći da se ne mogu povezati s njezinom reakcijom, ali, iskreno, mogu. Često, kada vidim takav tip reakcije gledam na to kao da smo „ozbiljni“ s našom djecom tako da znaju da trebaju prestati i da ozbiljno mislimo što kažemo. Kao da jačina našeg glasa znači jači efekt naše poruke djetetu.

Nevezano za mjesto, mislim da smo svi imali trenutak u kojem smo brzo i oštro reagirali na djela naše djece, a nismo trebali. Ponekad, život može biti težak, neki dani nas umore i iscrpe te nismo sposobni dobro se nositi sa stresom. Nažalost, ponekada kao roditelji izbacimo naše frustracije na osobe koje najviše volimo.

No, reakcija te majke u trgovini poslužila mi je kao podsjetnik. Kao roditelji, prirodno nam je učiti djecu da razgovaraju tihim i nježnim glasom prema nama. No kada je vrijeme da ih discipliniramo, pogotovo kada smo frustrirani, često zaboravimo poslušati Božji savjet: Bog, naš Otac, vodi nas čvrstom rukom punom ljubavi. Bez obzira na sve.

Gospodin nas podsjeća: „Blag odgovor ublažava jarost, a riječ osorna uvećava srdžbu“ (Izreke 15,1). U toj izreci možemo vidjeti razliku između vikanja na dijete i ispravljanja njegovog ponašanja. Važno je da pokažemo disciplinu djetetu – zaustavljajući se prije nego reagiramo, pazeći na izbor riječi i tona unatoč našoj frustriranosti. Vrlo je lako burno reagirati kada smo ljuti. No, naše riječi i naša djela imaju utjecaj na našu djecu i vezu s njima, što može ostaviti trajne posljedice. Vrlo je važno da pažljivo odaberemo riječi, da vodimo djecu sa čvrstom rukom, ali u ljubavi, umjesto da učinimo nešto što bismo mogli požaliti. Samo-discipliniranje će nam pomoći da dođemo do srca naše djece iz pozicije ljubavi.

Vjerujem da nam naša roditeljska uloga daje moć i autoritet nad našom djecom. U našem kućanstvu, točno je takav slučaj, moj suprug i ja smo strogi kada je riječ o našoj kćeri i onome što od nje očekujemo. Nije uvijek lako te smo imali poteškoća i konflikata u odgajanju božje djece – i u postajanju dobrim roditeljima.

Kako naša djeca rastu, izazovi u odgajanju se mijenjaju. No, obećanje Božje riječi ostat će snažno. Ljutit i oštar odgovor je kao dodavanje ulja na vatru – stvara se jaz između roditelja i djece. No odgovaranje nježnim i mirnim tonom će održati otvorenu komunikaciju te ćemo moći doći do srži problema. Cilj treba biti odgajanje djece bez da podižemo glas na njih. Trebamo ih vrijedno ispravljati, pokazivati im Njegove puteve u svim situacijama kako bismo doveli naše sinove i kćeri gdje želimo da budu, a da ujedno budemo ponosni na naš pristup roditeljstvu i odgoju.

Autorica: Suzanne Stamboulieh; Prijevod: Ida U.; Izvor: Thecourage.com

Komentari

Pratite nas na FB!

Lajkujte Ženskicu!
X Zatvori