Jedna majka i blogerica savršeno je opisala točno ono što svaka majka osjeća, zbog čega strahuje i što želi, ali što nikada ne kaže svojoj djeci

Plakala sam kada sam saznala da sam trudna. Plakala sam kada sam rodila i kada sam prvi put svoje dijete držala u naručju. Često sam plakala od sreće ili straha, još češće od brige. Osjećam bol i sreću djeteta.

Želim taj zadnji komad kolača, ali kad shvatim da ga i ti želiš, izgubim tek.Sretnija sam kada je dijete sretno i sito.

Kada bi me dijete počupalo, ogrebalo noktićima koje sam se bojala skratiti, boljelo je… A boljelo je i kada bi me beba ugrizla tijekom dojenja. Boljelo me i kada sam rađala. Često majku boli.

Od trenutka kada je beba došla na svijet, tu sam kao zaštitnik. Govorila bih NE kada bi netko zatražio da drži moju bebu u naručju, jer nitko nije mogao tako sigurno držati moju bebu kao ja. Srce bi mi zastajalo u trenucima kada je dijete nesigurno koračalo prvim koracima. Do kasno bi ostajala budna, provjeravajući je li sve u redu u kući, a rano se budila da bi dijete ispratila u školu. Kada bi se spotaknuo, bila bi tu da ga uhvatim. Bila sam tu da otjeram loše snove. Ni noćne more nisu ništa mogle mome djetetu. Majka je tu da sve bude kako treba.

Sama sam svoj najveći kritičar. Ponekad mrzim samu sebe. Uvijek sam htjela biti savršena majka, paziti da dijete ne učini nešto krivo, ali samo zato što sam ljudsko biće pravila bih greške, koje me još i danas proganjaju. Kada bi mogla vratiti vrijeme, svaka majka bi željela popraviti ono što je napravila pogrešno. Ali ne može.

Brojne su neprospavane noći kada sam molila dijete da zaspi, pjevušila i nadala se da će se ubrzo umiriti. Onog trenutka kada dijete zaspi, gledajući njegove okice i bezbrižno lice, moj bi umor istog trena nestao.

Nosila sam bebu u naručju dok sam čistila, jela… Iako su me boljele ruke i leđa, držala bih bebu jer bi to beba htjela. Ljubila, grlila, igrala se da bi se dijete osjećalo zaštićeno.

Svaki put srce bi mi se slomilo kada dijete zaplače. Činila bih sve da ga utješim, a kada to ne bih uspijevala, bila bih beskrajno tužna.

Dijete mi je uvijek na prvom mjestu. Često sam izlazila iz kuće gladna, nenaspavana i nedotjerana. Uvijek sam stavljala djetetove potrebe ispred svojih. A na kraju dana bih bila toliko umorna da često nisam mogla ništa za sebe učiniti. No sutradan bih opet sve to ponovila jer volim svoje dijete.

Biti majka je najteže. Majka plače, trpi, pokušava, ne uspijeva, radi i uči. Majke se raduju i vole više nego što i same mogu zamisliti. I unatoč svoj boli, tuzi, neprospavanim noćima, brigama, majka bi za svoje dijete uvijek i ponovo sve učinila.

(novizivot)

Komentari

Pratite nas na FB!

Lajkujte Ženskicu!
X Zatvori